U susret vrelom ljetu

Sunce predstavlja dragocjeni izvor energije koja je neophodna za održavanje života na našoj planeti. To je nebesko tijelo zagrijano na 5800 Celzijusovih stepeni. Naša planeta dobija samo dvomilijarditi dio ukupne oslobođene Sunčeve energije koja je dovoljna da obezbijedi opstanak živih bića na Zemlji.

suncanje-zena
Naučno je dokazano da Sunčevo zračenje može veoma ugroziti zdravlje. Oko 99% svih, po žive organizme štetnih efekata, dolazi od UV zračenja talasnih dužina od 100-400 nm. UV zračenje se, na osnovu razlika u sadržaju energije, dubine prodiranja i pojavama koje izaziva u organizmu, dijele na UVA, UVB i UVC.
UVC zračenje, talasne dužine 100-280 nm, apsorbuje ozonski pojas Zemlje, te ono i nema kontakta sa živim svetom. Međutim, UVC zračenje koga stvaraju vještački izvori zračenje je veoma štetno za sva živa bića a kod ljudi izazivaju kancerogena oboljenja.
UVB zračenje, talasne dužine 280-320 nm, čini svega 2% ukupnog UV zračenja koje dospijeva do Zemlje. Ovo zračenje potrebno je za pretvaranje provitamina u vitamin D3, što se smatra jedinim, za organizam pozitivnim efektom. Aktivira prirodne zaštitne mehanizme kože, proces melanogeneze i zadebljanje epidermalnog sloja. Još se naziva i eritemogeno, obzirom da izaziva eritem, crvenilo, opekotine, fotostarenje kože, ali i maligne i druge promjene.
UVA zračenje, talasne dužine 320-400 nm čini 98% od ukupnog UV zračenje koje dopire do površine Zemlje. Aktivira direktno proces melanogeneze bez crvenila. Dijeli se na UVA-1 i UVA-2 zrake. UVA-1 zraci, talasne dužine 320-340 nm, ponašaju se slično UVB zracima. Izazivaju crvenilo, opekotine, fotostarenje kože i maligne promjene. UVA-2 zraci, talasne dužine 340-400 nm, su odgovorni za fotodermatoze i fotosenzibilizacije.
suncanjeZa obavještenje najšire populacije o jačini sunčevog zračenja usvojen je tzv. index zračenja koji govori i o stepenu djelovanja na kožu. U ljetnim mjesecima u našoj zemlji UV index iznosi 8-10 a od mjeseca oktobra do marta je duplo niži. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je da ovaj podatak, putem sredstava informisanja, bude saopšten građanstvu kao i najobičnija vremenska prognoza.

SUNCE I KOŽA

Izlaganje kože Sunčevoj svjetolsti u osnovi povoljno djeluje na kožu tako što podstiče sintezu vitamina D, koji je neophodan za kalcifikaciju kostiju. Međutim, pojavom ozonskih rupa u atmosferi Sunčeva svjetlost sve više postaje izrazito opasna.
Zahvaljujući svojoj specifičnoj građi, koža uspijeva da se zaštiti od najvećeg dijela uobičajenih svakodnevnih doza zračenja sopstvenim mehanizmima zaštite, a to su zadebljanje epidermisa i povećanje melanina u površnim ćelijama kože.
Eritem (crvenilo) nastaje kao rezultat inflamatorne reakcije kože na UV zračenje i javlja se poslije 3-5 sati od izlaganja i dostiže maksimum za 8-24 sati. Gubi se u roku od tri dana. Eritermni odgovor kože zavisi od količine pigmenta u koži, odnosno od konstitutivne (naslijeđene) i indukovane (stečene) pigmentacije. Osobama crne rase potrebno je oko 30 puta veća doza UV zračenja sunčevog porijekla za izazivanje eritema u odnosu na bijelu rasu. Djeca imaju najmanji prag za nastanak eritema a osobama starijim od 60 godina potrebno je mnogo veća doza UV zračenja nego osobama srednje životne dobi.
Tamnjenje kože odvija se u dvije faze:

  • neposredno i
  • posredno tamnjenje

Neposredno tamnjenje javlja se jedino kod osoba konstitucionalne srednje tamne kože a nastaje odmah po izlaganju Sunčevom zračenju. Ten kože je nešto bljeđi i sivkastiji i traje nekoliko dana.

Odloženo tamnjenje u velikoj mjeri zavisi od urođene pigmentacije kože a nastaje zbog povećanja broja, veličine i pigmentacije melaninskih granula. Javlja se tri dana poslije prvog izlaganja sunčevom zračenju i traje od nekoliko nedjelja do nekoliko mjeseci. Melanociti, pod dejstvom sunčevog zračenja, u bazalnom sloju epidermu povećavaju produkciju melanina koji se prenosi u melanozome te u vidu melaninskih granula kreće prema površini kože. Kada melanin dođe do površinskog sloja dolazi do pojave tamnjenja kože.

letoDugotrajno izlaganje Sunčevom zračenju za posljedicu može imati:

  • različite oblike karcinoma kože
  • ubrzano starenje kože
  • kataraktu i druge bolesti oka
  • slabljenje imunog sistema organizma
    Predugo izlaganje Sunčevim zrakama izaziva fotostarenje kože koje se vidno razlikuje od normalnog starenja kože. Koža postaje suva, smežurana, izbrazdana, istanjena. Javlja se difuzna smeđa pigmentacija, pjegice, difuzni eritem te melanocitni nevusi.

Promjene koje nastaju kao rezultat štetnog djelovanja Sunca mogu su preduprijediti (ili ublažiti) odgovarajućom odjećom i primjenom preparata za zaštitu od Sunca. Visok zaštitni faktor je jedan od glavnih zahtjeva modernih preparata. Izbor preparata prvenstveno zavisi od tipa kože (dječija, osjetljiva, koža koja normalno reaguje, otporna koža). U prvim danima sunčanja potrebno je izabrati preparat sa visokim zaštitnim faktorom, dok je poslije druge i treće nedjelje boravka na Suncu može koristiti i preparat sa nižim zaštitnim faktorom.
SPF ( Sun Protection Factor) je broj koji označava vrijeme tokom koga je koža zaštićena od sunca u odnosu na nezaštiženu kožu. Primjera radi: Mlijeko sa zaštitnim faktorom 30 obezbjeđuje 30 puta duže izlaganje suncu bez posljedica u odnosu na kožu koja nije zaštićena preparatom.
Danas se već sve više govori o oralnoj fotoprotekciji, odnosno zaštiti od Sunca iznutra. Ova zaštita štiti kožu od zapaljenja, ali i naš genetski materijal. Jedna od najkorisnijuh biljaka za tu namjenu je kaučkovac, biljka od koje se pravi čokolada. 20 grama crne čokolade dnevno je dovoljna fotoprotektivna doza koja štiti ljudski organizam od Sunca. Sličan efekat ima sok crvene narandže, salata endivije, soja, paprat i neke vrste algi.

Mjere zaštite

    • potrebno je znati kojem fototipu pripadamo kako bi se mogli adekvatbo zaštititi. Postoj sedam grupa fototipova: bijelo-albinos, riđe, svijetlo-plava, smeđe, tamno plave, mediteransko smeđe crna. Najugroženiji su bijeli i riđi fototip kože.
    • potrebno je izbjegavati nepotrebno izlaganje Sunčevom zračenju u periodu od 11 do 16 časova. Sunce najjače zrači kada je u zenitu

leto1

    • odjeća treba da pokrije tijelo, ruke i noge a glavu šešir sa širokim obodom.
    • obavezno nositi naočare za sunce, kako bi se zaštitile oči
    • djecu do godinu dana ne treba izlagati direktno sunčevom zračenju a do šest mjeseci starosti ne treba mazati preparatima za zaštitu. Kasnije koristiti samo one sa manjim zaštitnim faktorom zbog veće osjetljivosti dječije kože ali i zbog veće mogućnosti apsorpcije hemijskih supstanci iz preparata za zaštitu. Još od ranog djetinjstva veoma je značajna zaštita od sunčevog zračenja jer djeca najveći dio godine provedu na otvorenom. Stručnjaci tvrde da do dvadestprve godine života primamo 80% ukupnog UV zračenja sunčevog porijekla.

suncanje 30

  • preparati za zaštitu otkrivenih dijelova kože treba da imaju zaštitni faktor najmanje 15. Veoma je važno nanositi dovoljnu količinu sredstava za zaštitu od Sunca. Bočica od 100 ml je dovoljna za prekrivanje cijelog tijela tri puta. Sredstva treba nanositi svaka dva sata a poslije kupanja, bavljenjem sportom, poslije brisanja peškirom, svakih pola sata pa i češće. Veoma je važna zaštita nosa, usana, brade, obraza, čela i ušiju. Ove dijelove tijela treba prekrivati preparatima većeg zaštitnog faktora.
  • u vrijeme visokih spoljnih temperatua vazduha, potrebno je rad, sportske aktivnosti i druge vrste boravka na otvorenom ograničiti kako ne bi došlo do toplotnog udara.
  • nikada ne treba dozvoliti da koža „izgori“ jer to dovodi do trajnog oštećenja kože. Naša koža pamti i bilježi svaki trenutak koji je proveden na Suncu, dodaje ga svim predhodnim trenucima provedenim na Suncu i pravi o tome, počev od djetinjstva, zapis koji se ne može izbrisati.

Cerumen (ušni vosak) – problem ili korisna stvar ?

Cerumen (ušni vosak) nastaje lučenjem malih žlijezdi smještenih u prolazu između vanjskog i unutrašnjeg uha. Ove žlijezde zovu se ceruminozne žlijezde i spadaju u grupu znojnih zlijezdi.

Da li ušni vosak treba čistiti?

Obzirom da se sastoji od 20,9 % holesterola, 22,7% masnih kiselina i saharida (glukoza i galaktozamin) cerumen ne dopušta da voda prodre u uši, te ga ne treba pretjerano i dugoročno uklanjati iz ušnog kanala!
Prekomjerna količina izlučenog cerumena postepeno se sama izbacuje iz uha. Kada se cerumen osuši, svaki naš pokret vilice, bilo da žvaćemo ili se smijemo, pomaže da se stari cerumen izbaci iz uha. Kod većine ljudi cerumen se prirodnim putem čisti istom dinamikom kojom se i izlučuje.
Problemi nastaju kada čišćenjem štapićem potiskujemo cerumen dublje u naše uho gdje se on zaglavi. Tako blokiramo sami ušni kanal te slabije čujemo.
Cerumen i unutrašnjost našeg uha nisu sterilni obzirom da su tu prisutne bakterije a vlaženje uha ubrzava njihov rast. Najčešći uzrok bakterijske infekcije vanjskog uha su Pseudomonas aeruginosa i Staphylococus aureus. Da ne bi došlo do infekcije, uši treba uvijek održavati suvim obzirom da bakterije ne vole suvu okolinu.
Cerumen ima antimikotična i antibakterijska svojstva ali je i sredstvo za zaštitu od prašine i prljavština . Obzirom da cerumen podmazuje uši, njegovo pretjerano odstranjivanje uzrokuje suve uši zbog čega nas uši svrbe.

Problemi sa začepljenim uhom

Prerano uklanjanje cerumena iz vanjskog uha može prekinuti proizvodnju cerumena u prirodnom mehanizmu. U tom će ga slučaju naš organizam pokušati sam nadomjestiti brzom proizvodnjom u velikim količinama. To može dovesti do začepljenja ušnih kanala zbog prevelike količine cerumena.
Sabijeni cerumen i oblikovanje ceruminalnih čepova koji zatvaraju ušni kanal je često oboljenje. Pogađa oko 2-6% populacije i najčešće se javlja kod djece i starijih osoba.

Postoji više razloga za sabijanje cerumena a najčešći su :

  • prekomjerno lučenje cerunena koji se ne može izbaciti prirodnim samočišćenjem uha
  • trajna izloženost buci zbog koje dolazi do prekomjernog lučenja cerumena kao prirodnog odgovora na takav podražaj
  • uski ušni kanali ili anatomski oblik ušnog kanala koji zbog neprirodne zakrivljenosti otežava prolazak cerumena i izaziva njegovo nakupljanje i sabijanje
  • virusi
  • boravak i rad u zadimljenom i prašnjavom prostoru
  • ukoliko je prirodni proces samočišćenja onemogućen nepravilnom upotrebom pamučnih štapića ili slušnih pomagala, postoji opasnost od potiskivanja cerumena dublje u ušne kanale gdje se nakuplja i sabija
  • promjene na uhu poslije hirurške intervencije

Simptomi i znaci sabijenog cerumena,odnosno začepljenog uha su:

  • blagi ili značajniji gubitak sluha
  • bol u jednom ili oba uha
  • zujanje u ušima
  • vrtoglavica ili ošamućenost
  • svrbež
  • upala vanjskog uha
  • podražajni kašalj

Kada treba konsultovati ljekara

Sluh u punoj mjeri cijenimo tek kada ga izgubimo, kada počne slabiti a sve se to može desiti zbog čepa nastalog sabijanjem cerumena u vanjskom ušnom kanalu.
Uho i bubnjić su veoma osjetljivi i veoma ih lako može oštetiti višak cerumena. Ne možemo znati koliko cerumena ima u ušnom kanalu dok ljekar ne pregleda uho.Nikada sami ne treba pokušavati ukloniti vosak sa bilo kojim uređajem koji se stavlja u ušni kanal. Takve intervencije treba prepustuti stručnom medicinskom osoblju. Može se samo upotrijebiti maslinovo ulje, koje će ubrzati samočišćenje uha i tako otkloniti sabijeni cerum.

Primarijus Mr farm. Anđelka Damjanović
spec. farmaceutske informatike

Urinarne infekcije

Urinarne infekcije uzrokovane su pojavom bakterija u mokraćnom sistemu i mogu zahvatiti sve njegove dijelove, mada najćešće pogađaju bešiku i mokraćni kanal. U infekcije urinarnog trakta spadaju uretritis, upale bešike (cistitis) i upala bubrega, a do infekcije dolazi nakon što bakterija uđe kroz uretru (mokraćni kanal) i počne da se razmnožava u bešici.
Žene su posebno sklone infekcijama urinarnog sistema zbog specifične anatomije. Infekcije urinarnog sistema mogu biti veoma bolne i nezgodne, ali se veoma uspješno liječe.
Simptomi i znaci:

  • učestala potreba za mokrenjem, noćno mokrenje (nikturija)
  • otežano zadržavanje i nemogućnost odlaganja mokrenja (urgentne mikcije)
  • bolan osjećaj pečenja u predjelu mokraćne bešike ili uretre pri mokrenju
  • uprkos potrebi i osjećaju „urgentnosti“, mokrenje je minimalno
  • osjećaj nepotpunog pražnjenja mokraćne bešike
  • kod muškaraca čekanje na početak mokrenja i slab mlaz urina
  • moguć osjećaj slabosti, malaksalosti, iscrpljenosti, kao i osjećaj bola čak i kada se ne urinira,
  •  bol u leđima ili u predjelu ispod rebara, mučnine ili povraćanja
  • kod žena neprijatan pritisak ispad pubične kosti
  • kod muškaraca se javlja bol u perineumu i napetost u rektumu
  •  urin može imati mliječni ili mutan izgled, čak i crvenkast ukoliko postoji prisustvo krvi
  • intenzivan miris urina
  •  povišena temperatura može biti znak da je infekcija zahvatila prostatu i bubrege

Nefarmakološke mjere:

  • nakon uriniranja, kao i pražnjenja debelog crijeva, osobe ženskog pola bi trebalo da se brišu od prednjeg ka zadnjem dijelu tijela kako bi se spriječilo širenje fekalnih bakterija iz rektalnog dijela prema uretri
  • neophodna je adekvatna higijena genitalija kod oba pola, kao i održavanje istih u suvom stanju, posebno kod žena
  • kako bi se izbjegao razvoj bakterija u menstrualnoj krvi, redovno mijenjati tampone i uloške
  • praktikovati tuširanje umjesto kupanja u kadi, jer se bakterije mogu širiti u vodi
  • potrebno je izbjegavati duži boravak u mokrom kupaćem kostimu, te praktikovati nošenje isključivo pamučnog donjeg veša obzirom da ostale tkanine zadržavaju vlažnost, a time stvaraju pogodnu sredinu za razvoj bakterija i gljivica
  • usko donje rublje može iritirati uretru te je potrebno koristiti široku, udobnu odjeću
  • poželjno je kod seksualno aktivnih osoba pranje genitalija i prije i nakon seksualnog odnosa kako bi se sprale eventualno prisutne bakterije. Uriniranjem poslije seksa vrši se ispiranje bakterija iz urinarnog trakta

Farmakološke mjere:

  • Antibiotici
  • Uroantiseptici
  • Fitouroantiseptici