Cerumen (ušni vosak) – problem ili korisna stvar ?

Cerumen (ušni vosak) nastaje lučenjem malih žlijezdi smještenih u prolazu između vanjskog i unutrašnjeg uha. Ove žlijezde zovu se ceruminozne žlijezde i spadaju u grupu znojnih zlijezdi.

Da li ušni vosak treba čistiti?

Obzirom da se sastoji od 20,9 % holesterola, 22,7% masnih kiselina i saharida (glukoza i galaktozamin) cerumen ne dopušta da voda prodre u uši, te ga ne treba pretjerano i dugoročno uklanjati iz ušnog kanala!
Prekomjerna količina izlučenog cerumena postepeno se sama izbacuje iz uha. Kada se cerumen osuši, svaki naš pokret vilice, bilo da žvaćemo ili se smijemo, pomaže da se stari cerumen izbaci iz uha. Kod većine ljudi cerumen se prirodnim putem čisti istom dinamikom kojom se i izlučuje.
Problemi nastaju kada čišćenjem štapićem potiskujemo cerumen dublje u naše uho gdje se on zaglavi. Tako blokiramo sami ušni kanal te slabije čujemo.
Cerumen i unutrašnjost našeg uha nisu sterilni obzirom da su tu prisutne bakterije a vlaženje uha ubrzava njihov rast. Najčešći uzrok bakterijske infekcije vanjskog uha su Pseudomonas aeruginosa i Staphylococus aureus. Da ne bi došlo do infekcije, uši treba uvijek održavati suvim obzirom da bakterije ne vole suvu okolinu.
Cerumen ima antimikotična i antibakterijska svojstva ali je i sredstvo za zaštitu od prašine i prljavština . Obzirom da cerumen podmazuje uši, njegovo pretjerano odstranjivanje uzrokuje suve uši zbog čega nas uši svrbe.

Problemi sa začepljenim uhom

Prerano uklanjanje cerumena iz vanjskog uha može prekinuti proizvodnju cerumena u prirodnom mehanizmu. U tom će ga slučaju naš organizam pokušati sam nadomjestiti brzom proizvodnjom u velikim količinama. To može dovesti do začepljenja ušnih kanala zbog prevelike količine cerumena.
Sabijeni cerumen i oblikovanje ceruminalnih čepova koji zatvaraju ušni kanal je često oboljenje. Pogađa oko 2-6% populacije i najčešće se javlja kod djece i starijih osoba.

Postoji više razloga za sabijanje cerumena a najčešći su :

  • prekomjerno lučenje cerunena koji se ne može izbaciti prirodnim samočišćenjem uha
  • trajna izloženost buci zbog koje dolazi do prekomjernog lučenja cerumena kao prirodnog odgovora na takav podražaj
  • uski ušni kanali ili anatomski oblik ušnog kanala koji zbog neprirodne zakrivljenosti otežava prolazak cerumena i izaziva njegovo nakupljanje i sabijanje
  • virusi
  • boravak i rad u zadimljenom i prašnjavom prostoru
  • ukoliko je prirodni proces samočišćenja onemogućen nepravilnom upotrebom pamučnih štapića ili slušnih pomagala, postoji opasnost od potiskivanja cerumena dublje u ušne kanale gdje se nakuplja i sabija
  • promjene na uhu poslije hirurške intervencije

Simptomi i znaci sabijenog cerumena,odnosno začepljenog uha su:

  • blagi ili značajniji gubitak sluha
  • bol u jednom ili oba uha
  • zujanje u ušima
  • vrtoglavica ili ošamućenost
  • svrbež
  • upala vanjskog uha
  • podražajni kašalj

Kada treba konsultovati ljekara

Sluh u punoj mjeri cijenimo tek kada ga izgubimo, kada počne slabiti a sve se to može desiti zbog čepa nastalog sabijanjem cerumena u vanjskom ušnom kanalu.
Uho i bubnjić su veoma osjetljivi i veoma ih lako može oštetiti višak cerumena. Ne možemo znati koliko cerumena ima u ušnom kanalu dok ljekar ne pregleda uho.Nikada sami ne treba pokušavati ukloniti vosak sa bilo kojim uređajem koji se stavlja u ušni kanal. Takve intervencije treba prepustuti stručnom medicinskom osoblju. Može se samo upotrijebiti maslinovo ulje, koje će ubrzati samočišćenje uha i tako otkloniti sabijeni cerum.

Primarijus Mr farm. Anđelka Damjanović
spec. farmaceutske informatike

Urinarne infekcije

Urinarne infekcije uzrokovane su pojavom bakterija u mokraćnom sistemu i mogu zahvatiti sve njegove dijelove, mada najćešće pogađaju bešiku i mokraćni kanal. U infekcije urinarnog trakta spadaju uretritis, upale bešike (cistitis) i upala bubrega, a do infekcije dolazi nakon što bakterija uđe kroz uretru (mokraćni kanal) i počne da se razmnožava u bešici.
Žene su posebno sklone infekcijama urinarnog sistema zbog specifične anatomije. Infekcije urinarnog sistema mogu biti veoma bolne i nezgodne, ali se veoma uspješno liječe.
Simptomi i znaci:

  • učestala potreba za mokrenjem, noćno mokrenje (nikturija)
  • otežano zadržavanje i nemogućnost odlaganja mokrenja (urgentne mikcije)
  • bolan osjećaj pečenja u predjelu mokraćne bešike ili uretre pri mokrenju
  • uprkos potrebi i osjećaju „urgentnosti“, mokrenje je minimalno
  • osjećaj nepotpunog pražnjenja mokraćne bešike
  • kod muškaraca čekanje na početak mokrenja i slab mlaz urina
  • moguć osjećaj slabosti, malaksalosti, iscrpljenosti, kao i osjećaj bola čak i kada se ne urinira,
  •  bol u leđima ili u predjelu ispod rebara, mučnine ili povraćanja
  • kod žena neprijatan pritisak ispad pubične kosti
  • kod muškaraca se javlja bol u perineumu i napetost u rektumu
  •  urin može imati mliječni ili mutan izgled, čak i crvenkast ukoliko postoji prisustvo krvi
  • intenzivan miris urina
  •  povišena temperatura može biti znak da je infekcija zahvatila prostatu i bubrege

Nefarmakološke mjere:

  • nakon uriniranja, kao i pražnjenja debelog crijeva, osobe ženskog pola bi trebalo da se brišu od prednjeg ka zadnjem dijelu tijela kako bi se spriječilo širenje fekalnih bakterija iz rektalnog dijela prema uretri
  • neophodna je adekvatna higijena genitalija kod oba pola, kao i održavanje istih u suvom stanju, posebno kod žena
  • kako bi se izbjegao razvoj bakterija u menstrualnoj krvi, redovno mijenjati tampone i uloške
  • praktikovati tuširanje umjesto kupanja u kadi, jer se bakterije mogu širiti u vodi
  • potrebno je izbjegavati duži boravak u mokrom kupaćem kostimu, te praktikovati nošenje isključivo pamučnog donjeg veša obzirom da ostale tkanine zadržavaju vlažnost, a time stvaraju pogodnu sredinu za razvoj bakterija i gljivica
  • usko donje rublje može iritirati uretru te je potrebno koristiti široku, udobnu odjeću
  • poželjno je kod seksualno aktivnih osoba pranje genitalija i prije i nakon seksualnog odnosa kako bi se sprale eventualno prisutne bakterije. Uriniranjem poslije seksa vrši se ispiranje bakterija iz urinarnog trakta

Farmakološke mjere:

  • Antibiotici
  • Uroantiseptici
  • Fitouroantiseptici

Šta morate znati o antibioticima

Antibiotici su lijekovi koji su djelotvorni protiv upala izazvanih bakterijama. Nisu djelotvorni protiv upala izazvanih virusima.
Ljekar je Vama prepisao taj antibiotik, jer je pogodan za Vas i djelotvoran protiv upale koju Vi imate.
Bakterije mogu preživjeti i razmnožavati se uprkos djelovanju antibiotika. Ova pojava naziva se rezistencija i uzrok je nedjelotvornosti antibiotika.
Rezisteenciju povećava pretjerana i neprimjerena upotreba antibiotika. Možete povećati rizik od izazivanja pojave rezistentnih bakterija i stoga produžiti vrijeme oporavka te uzrokovati nedjelotvornost ovog lijeka, ukoliko se ne pridržavate sljedećih uputa o :
• dozi
• vremenu uzimanja lijeka
• trajanju liječenja

Keep-calm-antibiotic-posterZato, kako biste očuvali djelotvornost liječenja :
• koristite antibiotik samo onda kada Vam je prepisao ljekar
• strogo ste pridržavajte uputstva o primjeni antibiotika
• nemojte ponovo koristiti antibiotik bez ljekarskog recepta, čak i ako mislite da imate istu bolest
• nikada nemojte davati antibiotik prepisan Vama drugim osobama, jer ne mora biti prikladan za liječenje njihove bolesti
• nakon završetka liječenja, vratite Vašem farmaceutu neiskorištena pakovanja lijeka zbog ispravnog i prikladnog odlaganja lijeka